November 13, 2014

CANARY ISLANDS
















When it comes to traveling the world more or less everyone has his or her own list of the destinations yet to visit. Most of these lists contain destinations such as Paris, Florence, Machu Picchu, India etc. but there are thousands of places that almost never reach our top 10’s or best of’s. Nevertheless every now and than a chance is given to us to explore such places. An experience like that happened to me few months ago when I almost spontaneously decided to visit my dear friends who took an exchange semester from their faculties in Croatia and went to Canary Islands.

Canary Islands, a world of its own, were stunning. Going that far to the south in early March brought me a summer experience sooner than usually expected. A world of diversities as I recall swept me of my feet. Visiting an archipelago took me all the way from cold and windy mountain peeks to sunny sandy beaches and even deserts. The peaceful life of this Spanish tax free oasis was a nice and refreshing surprise compare to the fogy and tiring everyday life of the Croatian capital I left only a day ago.

Watching the nature was overwhelming. Most of the landscape was incredibly green and bursting with wildlife. It felt almost like where ever we decided to go the islands were trying to tell us that they are not ordinary islands and a strange feeling of standing on sleeping volcano was omnipresent. It was only in the mountains that what we felt the rest of the time became obvious. Huge canyons and crater leftovers warned us about the chaotic and violent history of these beautiful places. I must confess that visiting towns and villages across the islands wasn’t less interesting at all but it was nature that dominated wherever we went. Even in the city of Santa Cruz de Tenerife, a place that in a way reminded me of Barcelona, tall trees and beautiful parks overpowered the great masterpieces of architecture done by some of the most famous architects of our era. In the end I simply fell in love with Canary Islands, not for their popularity, tax free shopping or great rum but for the nature incomparable to anything I have seen so far.
 _

Kada pričamo o putovanjima svatko od nas ima vlastiti popis dastinacija koje želi posjetiti. Većina ovakvih popisa sadržava odredišta poput Pariza, Firence, Machu Picchua, Indije i slično, ali postoje još tisuće mjesta koja nikad ne dosegnu naše popise najdražih odredišta. Unatoč tome svako toliko dogodi nam se da imamo priliku posjetiti poneku od tih destinacija. Jedno takvo iskustvo doživjela sam prije nekoliko mjeseci kada sam gotovo sponatno odlučila posjetiti moje drage prijatelje koji su jedan semester studentske razmjene odlučili provesti na Kanarskim otocima.

Kanarski otoci, svijet za sebe, bili su prekrasni. Putovanje toliko daleko na jug u prvim danima ožujka donijelo mi je ljetna iskustva ranije nego li sam to inače mogla očekivati. Svijet različitosti, kako ga se sada sjećam, oborio me s nogu. Posjećivanje otoka omogućilo mi je da doživim sve od hladnih i vjetrovitih planinskih vrhova do toplih pješčanih plaza pa čak i pustinja. Usporeni tempo života ove mirne španjolske porezne oaze bio mi je lijepo i osvježavajuće iskustvo u usporedbi sa maglovitom i zamornom svakodnevicom glavnog grada Hrvatske koju sam napustila prije samo jedan dan.

Promatranje prirode preplavilo me osjećajem ugode. Najveći dio krajolika bio je nevjerojatno zelen i vrvio je životom. Gdje god da smo odlučili poći otoci kao da su nam neprestano govorili o tome koliko su posebni, a čudan osjećaj stajanja na vrhu uspavanog vulkana bio je sveprisutan. Samo je u planinama ono što smo osjećali tokom čitavog putovanja postajalo očito. Golemi kanjoni i ostaci kratera upozoravali su nas na kaotičnu i nasilnu prošlost ovih prekrasnih mjesta. Moram priznati da ni posjećivanje gradova i sela širom otoka nije bilo ništa manje zanimljivo, ali priroda je i dalje bila ono što je dominiralo gdje god da smo pošli. Čak i u Santa Cruzu na Tenerifima, gradu koji me na neki način potsjeća na Barcelonu, visoko drveće i prekrasni parkovi nadjačavali su remekdjela arhitekture napravljena od strane nekih od najvećih arhitekata našeg doba. U konačnici sam se jednostavno zaljubila u Kanarske otoke, ne radi njihove popularnosti, poreznih olakšica ili odličnog ruma nego radi prirode neusporedive sa bilo čim što sam do sada imala priliku vidjeti.

September 10, 2014

IT'S BEEN A YEAR


At this point I guess I owe you an explanation. The truth is, if you ever ask me to choose between architecture and blogging I'll always choose architecture. And so I did. Last year was really challenging and I had no time to take care of my hobbies whatsoever. The last two semesters at Zagreb School of Architecture and a few projects of my own left me literally no time to post. On the other hand a lots of amazing things happened in the meanwhile. I hope you will enjoy reading about them in the next few posts. I guess I can say they will contain a little bit of everything from travel posts to outfits I haven't had a chance to share with you... At least not until now. :D The outfit I'm wearing today is sort of throwback outfit. I did it almost a year ago but since I haven't posted it yet I decided to keep up starting from that exact outfit. 
_

Pretpostavljam da vam u ovom trenutku dugujem objašnjenje. Da budem iskrena, ako me ikada pitate da biram između arhitekture i bloganja uvijek ću odabrati arhitekturu. Tako i sada. Protekla godina bila je prepuna izazova i nije mi preostajalo mnogo vremena za bavljenje vlastitim hobijima. Posljednja dva semestra uz ponešto vlastitih projekata sa strane nisu mi ostavili doslovno ni trenutka za objavljivanje postova. S druge strane, u međuvremenu su se dogodile mnoge uzbudljive stvari. Nadam se da ćete uživati čitati o njima u postovima koji slijede. U njima će biti sadržano ponešto od svega, od putovanja do odjevnih kombinacija koje još nisam stigla podijeliti s vama... Barem ne do ovog trenutka. :D Današnji outfit zapravo je pogled u natrag. Napravljen je pred gotovo godinu dana, ali kako tada nije zauzeo svoje mjesto na blogu odlučila sam upravo njime započeti s nadokađivanjem propuštenog.